Hrvatska / 2018. / 26′ / Eksperimentalno-dokumentarni 

Režija: Leon Rizmaul

Produkcijska kuća: HRT

Napuštene, zastarele mašine pričaju priču sa zapisa sačuvanog u televizijskoj arhivi. Vreme radnje prikazuje se kroz četiri ciklusa. Komunikacijske mašine reprodukuju informaciju o ljudima, njihovom postojanju, njihovoj prisutnosti hermetički zatvorenoj u jednu epohu. Umiranjem mašina za reprodukciju, umiru i njihove priče. Priče o neostvarenim ljudskim težnjama i poruke budućim naraštajima nestaju u entropiji zapisa. Šta nas spasava od neumoljive reke zaborava?

 

 

Leon Rizmaul 

Rođen 1972. godine u Sisku. Zaposlen u Dokumentarnom odeljenju Hrvatske Radio Televizije. Profesionalnu karijeru je, između ostalog, posvetio očuvanju i promociji arhivske filmske baštine. Glavni je urednik svakodnevne naučno-obrazovne emisije „TV Kalendar“. Kao scenarista, reditelj i izvršni producent doprineo je uspehu mnogih festivalskih filmova. Režirao je popularne filmove „Druga strana Wellesa“ (2005.); „Vukovar moje mladosti“ (2012.); „Goranov Wimbledon“ (2013)… Od 2015. do 2018. režirao je rekonstrukciju 50 epizoda televizijske serije „Portreti i susreti“. Kao izvršni producent i scenarista osvojio je nekoliko priznanja za tri dokumentarna filma iz serijala „Probacije“. Jedan od njih, film „4.7“, osvojio je 2016. glavnu nagradu „Veliki pečat“ na ZagrebDox-u kao jedini hrvatski pobednik tog uglednog festivala. Član je Društva hrvatskih filmskih reditelja.

 

 

 

 

 

*Beogradska premijera